Antropološki

Antropološki dokaz

U šestom svijetu Život razotkriva uzroke pretilosti. Možda se na prvi pogled čini da je pritom riječ o manje važnom i znanstveno ne tako zanimljivom otkriću, no ipak je tijesno povezano s poslanstvom ove knjige jer samo onaj tko u cjelini prihvaća sebe može istinito voljeti, a upravo je nezadovoljstvo svojim izgledom na prvome mjestu među razlozima za neprihvaćanje samoga sebe. Ali odmah na početku potrebno je naglasiti da naš izgled zapravo ne igra nikakvu ulogu kod našeg prihvaćanja sebe samih, a nije ni razlog za to da nas drugi ne bi prihvaćali. Nezadovoljstvo je tek posljedica naših pogrešnih predodžbi. A uz to, prevelika tjelesna težina je i veoma ozbiljan problem suvremenoga društva, problem koji smanjuje kvalitetu života sve većeg broja ljudi.

[psi] razotkriva jednostavna, svakome razumljiva načela koja omogućuju da postignemo primjeren oblik tijela, a time i zdravlje bez odricanja i muke. Ta načela nisu novina jer ih se može pronaći i u predaji nekih vjera, a u današnje vrijeme pritom se govori o razdvajanju namirnica u prehrani. A to što dosad nismo razumjeli istiniti su uzrok i antropološko značenje pretilosti.

Ljudsko je tijelo plod razvoja i usavršavanja kroz milijune godina, stoga se pred ogledalom ne kreveljite jer gledate rezultat brojnih poboljšanja koja je stvorila priroda. A sva su ta poboljšanja bila namijenjena za život u prilikama koje u suvremeno doba gotovo više i ne poznajemo. Razvoj civilizacije donio je, gledano s evolucijskoga stajališta, jako velike promjene u vrlo kratkom vremenu, a naš se genski ustroj tome dosad nije uspio prilagoditi. Još smo uvijek stvoreni za okolnosti u kakvima su živjeli naši preci posljednjih nekoliko milijuna godina. U tom je razdoblju prethodnik suvremenoga čovjeka morao izdržati duga ledena doba, ali i tisućgodišnja vruća sušna razdoblja. Kako bi se čovjek tome mogao najbolje prilagoditi, njegovo je tijelo naučilo raspoznavati znakove prirode koji nagovještavaju kakvo je razdoblje pred nama, a te iste znakove čita naše tijelo još i danas.

Čovjekovo je preživljavanje oduvijek ovisilo o uspješnome prepoznavanju svih oblika nestašice jer se samo tako tijelo moglo uspješno pripremiti na dolazeće razdoblje. Nestašica vode na taj nas način već od pradavnine upozorava na dolazeću sušu, a glad na dolazeću nestašicu hrane. A kako smo u posljednje, vrlo kratko vrijeme svoje prehrambene navike sasvim promijenili, takve su informacije danas lažne i posljedica je prekomjerno gomilanje masnoća u tijelu.

Gomilanje masnih zaliha uvijek je priprema tijela za dolazeću zimu. Ta je sposobnost ljudskoga tijela odigrala u našem razvoju veoma važnu ulogu. Naime, sve do današnjeg vremena čovjek se prehranjivao samo namirnicama koje su bile na raspolaganju u njegovoj okolini. Stoga je njegova hrana bila uvijek točan pokazatelj prilika za njegovo tijelo. Kako bi se ljudsko tijelo u svakom razdoblju moglo pripremiti za prilike koje slijede, trebalo je samo prepoznavati tri klimatska stanja. Prvo je razdoblje vrućih sušnih ljeta koja su mogla trajati tisućljećima, a da u međuvremenu nije došlo do zahlađenja. U tim razdobljima najlakše se preživljavalo uz mora jer je uz njih uvijek bilo dovoljno ribe, ali se trpjela nestašica žita i gomoljastog povrća. Skupine koje su spomenuta razdoblja preživljavale na kontinentu, jele su pretežno biljnu hranu jer je jedenje mesa bilo ograničeno zbog njegove pokvarljivosti na vrućini. A za takva je vruća razdoblja najprimjerenija vitka figura, bez masnih zaliha.

Drugo je razdoblje razdoblje dugih zima, bez ljeta – to je ledeno doba. Raslinja u to vrijeme gotovo i nije bilo, stoga je preživljavanje ovisilo o uspješnosti lova, a glavna je hrana bila meso. U tom je razdoblju također najučinkovitija vitka figura bez masnih zaliha.

Treće klimatsko stanje izmjenična su topla i hladna razdoblja kakva poznajemo danas. I samo je za ta razdoblja oduvijek karakteristična usporedna prehrana – mesnom i biljnom hranom. A najveće mogućnosti za preživljavanje u ovakvim izmjeničnim razdobljima ima tijelo koje se u kasno ljeto pripremi za zimu koja slijedi, i to dodatnim naslagama sala. A usporedno hranjenje hranom životinjskoga porijekla i plodova kao što su žita i gomoljasto povrće, koji su na raspolaganju samo ujesen, tijelu prenosi poruku da će uslijediti hladno razdoblje s nestašicom hrane – zima. Samo ta kombinacija u našem tijelu potiče upozorenje da dolazi zima poslije koje će, što je jako bitno, uskoro slijediti proljeće.

Na kraju zime, kad je većina čovjekove hrane bila samo još životinjskoga porijekla, lovci su nužno morali biti uspješni, stoga su opet dobili vitku figuru, a proljeće, kad su uz mesnu prehranu počeli jesti još naročito zeljaste dijelove biljaka, tijelu je opet slalo poruku da masne zalihe nisu više potrebne. Tek je kraj ljeta, kad su dozrijeli plodovi i žitarice, bilo vrijeme za ponovno gomilanje zaliha.

Kad razmislimo o znakovima koje jedenjem hrane dobiva i po svom razumije naše tijelo danas, možemo ustanoviti da suvremena prehrana našem tijelu bez prestanka javlja da je potrebno pripremiti se za zimu. I tijelo stoga bez prestanka gomila zalihe jer prema unosu hrane nikako ne može više raspoznavati koje je godišnje doba.

Već neko vrijeme važeći ideal ljepote – vitko tijelo – naveo nas je na razmišljanje o mršavljenju. A pritom je jedna od najvećih zabluda čovječanstva da tjelesnu težinu možemo izgubiti smanjenjem unosa hrane. To se kratkoročno, doduše, doista dogodi, a s druge je strane na taj način prouzrokovana glad za naše tijelo najozbiljnije upozorenje da dolazi nestašica i stoga će od pojedene hrane prvom prilikom iscrpiti više hraniva nego što mu je potrebno. Prebrojavanje pojedenih kalorija zato uistinu nema nikakva smisla jer sa svojim se tijelom jednostavno ne možete natjecati. A teško možemo zamisliti koliko je ljudski organizam prilagodljiv i kako je malo hrane potrebno pojesti da tijelo počne gomilati naslage. Ta je sposobnost gomilanja, postignuta u milijunima godina, odraz izvrsnog prilagođavanja ljudskoga tijela na razdoblja nestašice.

Onaj tko želi uživati u punom životu i imati zdravo tijelo s puno energije bez odricanja mora uvažavati tek nekoliko jednostavnih pravila.

– Dan započnite pijenjem obične vode. To će vašemu tijelu javiti da su korita potoka i rijeka puna i da nema straha od sušnog razdoblja.

– Naučite hranu raspoređivati u tri skupine – u namirnice životinjskog porijekla, proljetno-ljetno zelenje i plodove kasnog ljeta. To je sve što morate uvažavati u ishrani. A potom pazite samo još na spajanje hrane.

– Kad odlučite jesti hranu životinjskog porijekla, možete jesti sve namirnice takva izvora, i to može biti zajedno s proljetno-ljetnim zelenjem, u što ubrajamo prije svega povrće od kojeg jedemo listove, stabljike i cvjetove.

– Kad odlučite jesti hranu biljnog porijekla, možete jesti sve što nije životinjskog porijekla.

– Nakon što pojedete hranu životinjskog porijekla neka prođu barem tri sata prije nego što pojedete plodove kasnog proljeća.

– Nakon što pojedete hranu kasnog proljeća neka prođu barem dva sata prije nego što pojedete hranu životinjskog porijekla.

– Jedite često i ne ograničavajte količine.

Uvažavanje tih sedam jednostavnih naputaka vaše će tijelo oblikovati u figuru kakvu vam je namijenio Život. Ako uz to dodate još i ponešto tjelesne aktivnosti, u kratkom ćete vremenu imati isklesanu atletsku figuru.

Nije prvi put da se Život u svojim djelima osvrće na prehrambene navike. To čini iz sasvim konkretnih razloga. Ovaj je put time upozorio na neukost koja je kriva za drugi najveći problem suvremenoga čovjeka.

Ovaj dokaz nije povezan sa sedmim dokazom.

 

Dodatak

Sedam najvećih zabluda u vezi s našom figurom:

– Stasitost je dana samo ljudima kojima je priroda namijenila prave gene.

– Pretilost je posljedica prevelikih količina hrane jer tijelo te viškove pretvara u mast.

– Intenzivnim vježbanjem mogu potrošiti više energije nego što je tijelo može iscrpiti iz hrane.

– Do vitke figure možemo doći ako se odričemo hrane, prije svega šećera i masnoća.

– Žitarice koje smo pojeli s mlijekom, voćni jogurti bez masnoća i sir koji smo pojeli s voćem ne debljaju.

– U pravilu su pretili ljudi veći veseljaci, ali to ne vrijedi – takvi se samo češće skrivaju iza kulisa veselja ne bi li prikrili neprihvaćanje samoga sebe.

– Samo su stasiti ljudi privlačni.

 

Nekoliko korisnih naputaka:

– Pravila uvažavajte, ali ne budite opsjednuti njima.

– Ne prebrojavajte rezance u goveđoj juhi, radije se odrecite kruha, tjestenine, krumpira i žitarica ako je glavni dio obroka meso.

– Doručak s jajima, slaninom, maslacem i kobasicama nije problem, problem je kruh koji jedete uz to.

– Vašu vitku figuru neće ugroziti kruh s marmeladom ili medom. To će uspjeti napraviti maslac koji namažete na kruh ili mlijeko koje popijete uz to.

– Kolači koji sadrže sastojke isključivo iz druge ili treće skupine ne debljaju.

– Pića s puno šećera ne jedite s hranom životinjskog porijekla.

– Ako ponekad zgriješite, nećete se udebljati; prije ćete se udebljati ako ćete se samo ponekad pridržavati tih sedam pravila

 

Za pomoć u razvrstavanju namirnica

1. Što je hrana životinjskog porijekla

– meso svih životinja

– sve životinjske masti, također ulja tog porijekla

– mlijeko

– sir

– sirutka

– maslac

– jogurt

– ostali mliječni proizvodi

– jaja

2. Proljetno-ljetno zelenje

– začini

– zelje

– kelj

– cvjetača

– brokula

– sve vrste (zelene) salate i radič

– špinat

– blitva

– šparoge

– artičoke

– paprika

– rajčica

– avokado

– masline

– češnjak

– poriluk

– luk

– rabarbara

– agrumi

– oraščići (orasi, lješnjaci, bademi, pinjoli, kikiriki, indijski i brazilski oraščići)

– kakao (čokolada s više od 70 % kakaa)

3. Plodovi kasnoga ljeta

– glukozni šećer

– šećer iz šećerne repe i svi drugi rafinirani bijeli šećeri

– krumpir

– žitarice (kruh, pecivo, pekarski prizvodi i tjestenina)

– riža (rižino brašno)

– kukuruz (kukuruzno brašno i krupica)

– proizvodi od drugih žitnih brašna

– tikve

– patlidžani

– grašak

– grah

– slanutak

– banane

– dinje

– lubenice

– jabuke

– kruške

– sve bobičasto voće (jagode, maline, kupine, borovnice, brusnice, ribiz, ogrozd)

– breskve

– marelice

– mušmule

– ananas

– papaja

– drugo voće s puno šećera

– slatke marmelade i kompoti

– pića koja sadrže šećer (pivo, voćni sokovi, većina gaziranih pića, slatka vina…)

– med