Prvo otkriće Života – REI – dotiče se razumijevanja ljudske psihe. Opisano je u uvodnome dijelu knjige i predstavlja crvenu nit priče.

Psihologija kakvu smo dosad poznavali bila je neopredjeljiva i u njoj je nerijetko bilo više iznimaka nego pravila. To je i uzrok tome da na svijetu ima tek malo problema koje rješavamo tako neuspješno kao one koji nastaju u našim mislima.

REI razotkriva temelje djelovanja našega uma. Iako je pritom riječ o jednostavnome modelu zamršenih procesa, u takvom je obliku uporabljiv za struku, a s druge strane, razumljiv je svakome. Kao mozaik je u kojem smo dosad primjećivali samo kamenčiće, stoga nije slučajno što se podudara s mnogim zaključcima kojih se čovječanstvo u prošlosti već domoglo. Ali samo onaj tko poznaje tu sliku može vidjeti puteve koje ih nudi. I samo onaj tko poznaje put na koji kreće sigurno će stići do cilja.

Život se Erosu prikaže kao metafora, u obliku psa koji s njim progovori. Pas mu predstavi temelje djelovanja našega uma i na tom modelu objasni kako djeluje ljubav. Eros shvati riječi Života i iznenađen ustanovi da je prošla bol koju je osjetio zbog svoje slijepe zaljubljenosti. Sličan učinak doživi i čitatelj koji uđe u Erosov svijet – onaj tko je nesretan zbog svoje predodžbe o zaljubljenosti i ljubavi može s pomoću knjige sasvim izliječiti svoju bol.

[psi] među vrijednostima ljubav postavlja sasvim na vrh. Njegovo je poslanstvo čovječanstvu vratiti izgubljenu ljubav, a za takav je cilj nužno razumijevanje tog prvog otkrića Života.

REI među ostalim objašnjava i izvor te značenje društvenih vrijednosti – kako se one kroz naš razvoj mijenjaju i zašto dolazi do kriza koje vode u propast društva. Povijest nas uči da se svaki put kad dođe do prevlasti jednoga od razuma društvo nađe na rubu propasti, i iako se to kroz povijest cijelo vrijeme ponavlja, nikad ne vjerujemo da će se ponovno dogoditi. Sve vrijednosti koje se danas potpuno podrazumijevaju mogu se za nekoliko mjeseci potpuno promijeniti i sve na čemu smo gradili svoj život može u trenutku ostati bez značenja. Naše društvo stoji na rubu ponora čije blizine ni dubine nismo svjesni. Taj ponor znači kraj reda kakav smo poznavali dosad. Ali Život nam uvijek postavlja mostove, i iako nitko ne zna što nas čeka na drugoj strani. To je jedini put koji od nas ne traži velike žrtve, nego tek male korake.

Dakle, prvi je dokaz Života dosad nepoznata, no vrlo uporabljiva teorija koju se može i dokazati.

Drugo otkriće Života zapisano je u trećem svijetu i možda je najočitije među svim dokazima jer je izloženo u obliku rješenja, i to rješenja jedne od najvećih tajni s područja klasične glazbe. Njome su se bavile tisuće glazbenika i povjesničara glazbe diljem svijeta, no dosad, 293 godine od njezina nastanka, nitko je još nije uspio odgonetnuti. Tajna je povezana s glazbenim genijem Johannom Sebastianom Bachom i njegovim remek-djelom Passacaglijom u C-molu s oznakom BWV 582.

Poznato je da je J. S. Bach u svoja glazbena djela nerijetko znao sakriti neku poruku kodiranu upravo u notnome zapisu. I kako se izvorni rukopis Passacaglije smatra izgubljenim, tako da nije bilo poznato ni to kada je napisana, jedno od najvrućih pitanja i tema brojnih rasprava glazbene struke postalo je nagađanje je li Bach i u tom iznimnom glazbenom djelu sakrio kakvu poruku.

1717.godine se u Dresdenu, gdje je tada živio i radio J. S. Bach, zadržavao čuveni francuski skladatelj, orguljaš s dvora francuskoga kralja Luja XIV., Louis Marchand. Tada još malo poznati Bach uglednoga je, ali uobraženoga Marchanda izazvao na glazbeni dvoboj, a on je navodno izazov prihvatio.

Dvoboji te vrste u ono su vrijeme bili omiljeni i zato česti – glazbenici su se natjecali tako da su jedan drugome predali melodiju, a zatim su improvizirali svaki na suparnikovu melodiju. A da bi dvoboj zaista bio pravedan, glazbenici su na kraju igrali još i svatko svoju melodiju – na to su se, naravno, pripremili.

Međutim, do dvoboja između Bacha i Marchanda ipak nije došlo. U noći uoči natjecanja Marchand je navodno potajice došao slušati Bachovo sviranje. Budući da je shvatio da se sljedeći dan može samo osramotiti, preko noći je na brzinu napustio Dresden, a nikome to nije rekao ili kako drugačije javio. Do dvoboja stoga nikad nije došlo i povjesničari glazbe dosad su mogli tek nagađati što je Bach one večeri svirao da je velikoga Marchanda dovelo u takvu nepriliku.

Passacaglia je francuski glazbeni oblik, a njezino ime potječe od španjolskoga jezika i znači otići ulicom. Posebnost je Bachove Passacaglije da počinje ostinatnom temom u basu, jednostavnom melodijom na koju se naniže dvadeset jedna varijacija. Pretpostavlja se da je Bach prvi dio te melodije preuzeo od francuskoga skladatelja Andréja Raisona, a u drugome je dijelu melodiju malo promijenio. I baš je u tome drugome dijelu, sastavljenome od sedam tonova, Bach sakrio neobičnu poruku koju možemo pročitati odostraga prema naprijed: Lo. Marchand – Hannes.

Hannes je u ono vrijeme bila podrugljiva riječ za ljude bezglavih postupaka, a izvedena je od Johannes. Naime, Ivan Krstitelj – Johannes – bio je obezglavljen.

Otkriće ove poruke pokazuje da je Marchandov tajnoviti odlazak povezan upravo s Passacaglijom. Bach je namjeravao Marchandu skuhati poparu na taj način da bi mu predao melodiju kod koje bi ovaj, ne znajući, cijelo vrijeme improvizirao na poruku koja kaže da svira bezglavo – to je Bach i mislio o Marchandovu sviranju.

Još zanimljivost: Passacaglia i završava neobično, s rijetko uporabljenim akordom od sedam tonova.

Vjerojatnost da je kod poruke u notnome zapisu Passacaglije riječ o slučajnosti jest 2 x 10-13, a to je puno manja vjerojatnost od one da se prvi dio te melodije podudara s Raisonovom melodijom sasvim slučajno. Skriveni je kod zapisan matematički dorađeno jer ne prepušta baš ništa slobodnom pretpostavljanju ili interpretaciji. Onaj tko ne vjeruje neka pokuša bilo gdje u Passacagliji pronaći još ime bilo kojeg drugog glazbenika koji ima u imenu barem pet slova. No, ako bi to uspjelo, potrebno je biti svjestan da je vjerojatnost te slučajnosti još uvijek neusporedivo veća od vjerojatnosti slučajnosti kod poruke koju razotkriva Život.

Već to da nešto postoji udovoljava tvrdnji da bi moglo postojati beskonačan broj puta. Kod te je tvrdnje zapravo riječ samo o pitanju dimenzije.

O točki kao jednom od osnovnih pojmova matematike u matematičkim je udžbenicima zapisano da postoji taj beskonačno mali element prostora bez dimenzije. Ipak, to ne vrijedi jer i točka ne može postojati bez jedne, tj. četvrte dimenzije – vremena.

Doduše, vremena kao četvrte dimenzije jesmo svjesni, a ovu dimenziju nepravedno ne smatramo ravnopravnom ostalim trima. Naime, nedostaje nam matematički dokaz o njihovoj potpunoj ravnopravnosti.

Ako postoji jedna točka, to znači da može postojati i više točaka. No, kako je točka bez prostorskih dimenzija, to znači da bi druge točke mogle postojati samo na mjestu prve. A točke koje se prekrivaju u matematici predstavljaju tek jednu točku, a to znači da postojanje više točaka uopće ne bi bilo moguće. Da bi mogle postojati barem dvije točke koje se ne prekrivaju, potrebna je prva dimenzija – ona određuje daljinu među točkama.

A kroz dvije točke prolazi pravac – geometrijsko tijelo prve dimenzije. No, ako postoji jedan pravac, to znači da može postojati i više pravaca. A budući da u prostoru prve dimenzije svaki pravac prekriva prvi pravac, u matematici to predstavlja tek jedan pravac. Da bi mogla postojati barem dva pravca, potrebna nam je još druga dimenzija. Na taj način dobijemo dva pravca i time ravninu – geometrijsko tijelo dviju prostornih dimenzija.

No, ako postoji jedna ravnina, to znači da može postojati i više ravnina. Budući da bi svaka ravnina u prostoru dviju dimenzija prekrivala prvu ravninu, to bi u matematici predstavljalo tek jednu ravninu. Da bi moglo postojati više ravnina, potrebna nam je treća dimenzija. Na taj način dobijemo beskonačan prostor – geometrijsko tijelo triju dimenzija.

Iako se čini da prostor ne može postojati više puta, a da ne prekriva samoga sebe, ipak je beskonačan u svim trima dimenzijama. Ali postoji i četvrta dimenzija – dimenzija koja više sveobuhvatnim prostorima omogućuje postojanje bez prekrivanja. Ta je dimenzija vrijeme, a njega određuje geometrijsko tijelo bez prostornih dimenzija – točka.

Svaka točka, dakle, određuje vrijeme, a iz toga proizlazi da je vrijeme osnovna dimenzija svake točke. Drugačije rečeno – točka predstavlja vrijeme (t).

Taj dosad nedostajući temeljni član matematike koji Život razotkriva u trećem svijetu povezan je sa sedmim dokazom.

Zemlja je živ planet koji neprestano mijenja svoj lik. Erupcije vulkana i potresi mogu njezinu površinu preinačiti u vrlo kratkom vremenu, a uistinu velike promjene puno su dugotrajnije.

Polako se rađaju i umiru oceani i nastaju ili nestaju gorja, a isto tako polako pomiču se i svi kontinenti.

Čovječanstvo se oduvijek pitalo što prouzrokuje velike geološke promjene na našem planetu i ubrzo je postalo jasno da nisu igra slučaja. A tek je u kasnim šezdesetim godinama 20. stoljeća nakon dugih desetljeća i stoljeća nagađanja nastala teorija koju su poduprijeli mnogi znanstvenici – teorija o tijesnoj povezanosti svih promjena na planetu Zemlji. To je teorija tektonike ploča koja objašnjava da Zemljina kora i gornji dio plašta nisu homogena cjelina, nego ih sastavlja sedam većih i više manjih čvrstih litosfernih ploča koje plivaju na gustoj tekućoj unutarnjoj astenosferi – vrlo zagrijanoj viskoznoj tvari koja predstavlja čak 84 % obujma planeta.

Litosferne ploče nastaju usred oceana, zatim putuju po zemaljskoj kugli, a na kraju potonu te se u vrućoj astenosferi rastale. Pomičući se, ploče se mogu međusobno udaljavati, mogu kliziti jedna uz drugu ili jedna drugu istiskivati i stvarati gorja. Pretpostavlja se da postoji više uzroka za pomicanje ploča, a pritom bi najvažniju ulogu trebali imati gravitacija i konvekcijski tokovi rastopljenih kamenina u plaštu. Spomenuta tektonika ploča bitno utječe na sav život na Zemlji jer uzrokuje klimatske promjene i na pomičućim kontinentima razdvaja ili spaja životinje i raslinje.

A jedno od najvećih neobjašnjenih pitanja na području geologije još je uvijek razumijevanje mehanizma po kojem se litosferne ploče pomiču jer je očito da nije riječ o slučajnosti.

U četvrtom svijetu Život razotkriva sasvim novu teoriju koja mehanizam pomicanja svih sedam velikih kontinentalnih ploča objašnjava na genijalan, ali jednostavan način.

Zbog Zemljeine rotacije oko vlastite osi ona nema oblik pravilne kugle, nego oblik geoida – na oba je pola malo spljoštena, dok je na ekvatoru upravo zbog te vrtnje malo izbočena. Mjesec, Zemljin jedini prirodni satelit, uravnotežava Zemljinu rotaciju oko njezine osi. Ali Mjesec se od Zemlje stalno polako udaljava, a time se produžuje vrijeme koje treba da okruži Zemlju na svom sve daljem putu po kružnici oko nje. I upravo Mjesečevo udaljavanje od Zemlje uzrokuje rušenje ravnoteže koje nastaje za vrijeme rotacije planeta oko njihovih osi i putovanja po njihovim kružnicama, a ta poremećena ravnoteža uzrokuje i pomicanje Zemljina ležišta osovine. Promjena ležišta osovine za sobom povlači i promjenu položaja ekvatora, a posljedica je mijenjanje oblika geoida. Trenutačno točka ležišta osovine na sjevernome polu klizi u smjeru Europe, a na južnome u smjeru Tihoga oceana, što znači da se ekvator pomiče prema jugu Afrike, a na drugoj strani zemaljske kugle prema sjeveru Tihoga oceana. Slično kao što se događa s rotirajućim kotačem kojem promijenimo položaj osi, Zemlja zbog sile koju poznajemo i pod imenom Coriolisova sila cijelo vrijeme polako, ali uporno mijenja oblik. Sjeverna Afrika koja je jednom ležala na ekvatoru sad se pomicanjem ekvatora prema jugu spušta, a to znači da se rasteže i klizi pod euroazijsku ploču. Južna se Afrika pomicanjem ekvatora sve više podiže jer upravo ekvator predstavlja izbočeni dio geoida. Na suprotnoj je strani zbog pomicanja ekvatora u drugome smjeru proces suprotan, stoga je sjevernoamerički kontinent sve izbočeniji, a južnoamerički sve uvučeniji.

Četvrti je dokaz Života povezan sa sedmim dokazom.

U šestom svijetu Život razotkriva uzroke pretilosti. Možda se na prvi pogled čini da je pritom riječ o manje važnom i znanstveno ne tako zanimljivom otkriću, no ipak je tijesno povezano s poslanstvom ove knjige jer samo onaj tko u cjelini prihvaća sebe može istinito voljeti, a upravo je nezadovoljstvo svojim izgledom na prvome mjestu među razlozima za neprihvaćanje samoga sebe. Ali odmah na početku potrebno je naglasiti da naš izgled zapravo ne igra nikakvu ulogu kod našeg prihvaćanja sebe samih, a nije ni razlog za to da nas drugi ne bi prihvaćali. Nezadovoljstvo je tek posljedica naših pogrešnih predodžbi. A uz to, prevelika tjelesna težina je i veoma ozbiljan problem suvremenoga društva, problem koji smanjuje kvalitetu života sve većeg broja ljudi.

[psi] razotkriva jednostavna, svakome razumljiva načela koja omogućuju da postignemo primjeren oblik tijela, a time i zdravlje bez odricanja i muke. Ta načela nisu novina jer ih se može pronaći i u predaji nekih vjera, a u današnje vrijeme pritom se govori o razdvajanju namirnica u prehrani. A to što dosad nismo razumjeli istiniti su uzrok i antropološko značenje pretilosti.

Ljudsko je tijelo plod razvoja i usavršavanja kroz milijune godina, stoga se pred ogledalom ne kreveljite jer gledate rezultat brojnih poboljšanja koja je stvorila priroda. A sva su ta poboljšanja bila namijenjena za život u prilikama koje u suvremeno doba gotovo više i ne poznajemo. Razvoj civilizacije donio je, gledano s evolucijskoga stajališta, jako velike promjene u vrlo kratkom vremenu, a naš se genski ustroj tome dosad nije uspio prilagoditi. Još smo uvijek stvoreni za okolnosti u kakvima su živjeli naši preci posljednjih nekoliko milijuna godina. U tom je razdoblju prethodnik suvremenoga čovjeka morao izdržati duga ledena doba, ali i tisućgodišnja vruća sušna razdoblja. Kako bi se čovjek tome mogao najbolje prilagoditi, njegovo je tijelo naučilo raspoznavati znakove prirode koji nagovještavaju kakvo je razdoblje pred nama, a te iste znakove čita naše tijelo još i danas.

Čovjekovo je preživljavanje oduvijek ovisilo o uspješnome prepoznavanju svih oblika nestašice jer se samo tako tijelo moglo uspješno pripremiti na dolazeće razdoblje. Nestašica vode na taj nas način već od pradavnine upozorava na dolazeću sušu, a glad na dolazeću nestašicu hrane. A kako smo u posljednje, vrlo kratko vrijeme svoje prehrambene navike sasvim promijenili, takve su informacije danas lažne i posljedica je prekomjerno gomilanje masnoća u tijelu.

Gomilanje masnih zaliha uvijek je priprema tijela za dolazeću zimu. Ta je sposobnost ljudskoga tijela odigrala u našem razvoju veoma važnu ulogu. Naime, sve do današnjeg vremena čovjek se prehranjivao samo namirnicama koje su bile na raspolaganju u njegovoj okolini. Stoga je njegova hrana bila uvijek točan pokazatelj prilika za njegovo tijelo. Kako bi se ljudsko tijelo u svakom razdoblju moglo pripremiti za prilike koje slijede, trebalo je samo prepoznavati tri klimatska stanja. Prvo je razdoblje vrućih sušnih ljeta koja su mogla trajati tisućljećima, a da u međuvremenu nije došlo do zahlađenja. U tim razdobljima najlakše se preživljavalo uz mora jer je uz njih uvijek bilo dovoljno ribe, ali se trpjela nestašica žita i gomoljastog povrća. Skupine koje su spomenuta razdoblja preživljavale na kontinentu, jele su pretežno biljnu hranu jer je jedenje mesa bilo ograničeno zbog njegove pokvarljivosti na vrućini. A za takva je vruća razdoblja najprimjerenija vitka figura, bez masnih zaliha.

Drugo je razdoblje razdoblje dugih zima, bez ljeta – to je ledeno doba. Raslinja u to vrijeme gotovo i nije bilo, stoga je preživljavanje ovisilo o uspješnosti lova, a glavna je hrana bila meso. U tom je razdoblju također najučinkovitija vitka figura bez masnih zaliha.

Treće klimatsko stanje izmjenična su topla i hladna razdoblja kakva poznajemo danas. I samo je za ta razdoblja oduvijek karakteristična usporedna prehrana – mesnom i biljnom hranom. A najveće mogućnosti za preživljavanje u ovakvim izmjeničnim razdobljima ima tijelo koje se u kasno ljeto pripremi za zimu koja slijedi, i to dodatnim naslagama sala. A usporedno hranjenje hranom životinjskoga porijekla i plodova kao što su žita i gomoljasto povrće, koji su na raspolaganju samo ujesen, tijelu prenosi poruku da će uslijediti hladno razdoblje s nestašicom hrane – zima. Samo ta kombinacija u našem tijelu potiče upozorenje da dolazi zima poslije koje će, što je jako bitno, uskoro slijediti proljeće.

Na kraju zime, kad je većina čovjekove hrane bila samo još životinjskoga porijekla, lovci su nužno morali biti uspješni, stoga su opet dobili vitku figuru, a proljeće, kad su uz mesnu prehranu počeli jesti još naročito zeljaste dijelove biljaka, tijelu je opet slalo poruku da masne zalihe nisu više potrebne. Tek je kraj ljeta, kad su dozrijeli plodovi i žitarice, bilo vrijeme za ponovno gomilanje zaliha.

Kad razmislimo o znakovima koje jedenjem hrane dobiva i po svom razumije naše tijelo danas, možemo ustanoviti da suvremena prehrana našem tijelu bez prestanka javlja da je potrebno pripremiti se za zimu. I tijelo stoga bez prestanka gomila zalihe jer prema unosu hrane nikako ne može više raspoznavati koje je godišnje doba.

Već neko vrijeme važeći ideal ljepote – vitko tijelo – naveo nas je na razmišljanje o mršavljenju. A pritom je jedna od najvećih zabluda čovječanstva da tjelesnu težinu možemo izgubiti smanjenjem unosa hrane. To se kratkoročno, doduše, doista dogodi, a s druge je strane na taj način prouzrokovana glad za naše tijelo najozbiljnije upozorenje da dolazi nestašica i stoga će od pojedene hrane prvom prilikom iscrpiti više hraniva nego što mu je potrebno. Prebrojavanje pojedenih kalorija zato uistinu nema nikakva smisla jer sa svojim se tijelom jednostavno ne možete natjecati. A teško možemo zamisliti koliko je ljudski organizam prilagodljiv i kako je malo hrane potrebno pojesti da tijelo počne gomilati naslage. Ta je sposobnost gomilanja, postignuta u milijunima godina, odraz izvrsnog prilagođavanja ljudskoga tijela na razdoblja nestašice.

Onaj tko želi uživati u punom životu i imati zdravo tijelo s puno energije bez odricanja mora uvažavati tek nekoliko jednostavnih pravila.

– Dan započnite pijenjem obične vode. To će vašemu tijelu javiti da su korita potoka i rijeka puna i da nema straha od sušnog razdoblja.

– Naučite hranu raspoređivati u tri skupine – u namirnice životinjskog porijekla, proljetno-ljetno zelenje i plodove kasnog ljeta. To je sve što morate uvažavati u ishrani. A potom pazite samo još na spajanje hrane.

– Kad odlučite jesti hranu životinjskog porijekla, možete jesti sve namirnice takva izvora, i to može biti zajedno s proljetno-ljetnim zelenjem, u što ubrajamo prije svega povrće od kojeg jedemo listove, stabljike i cvjetove.

– Kad odlučite jesti hranu biljnog porijekla, možete jesti sve što nije životinjskog porijekla.

– Nakon što pojedete hranu životinjskog porijekla neka prođu barem tri sata prije nego što pojedete plodove kasnog proljeća.

– Nakon što pojedete hranu kasnog proljeća neka prođu barem dva sata prije nego što pojedete hranu životinjskog porijekla.

– Jedite često i ne ograničavajte količine.

Uvažavanje tih sedam jednostavnih naputaka vaše će tijelo oblikovati u figuru kakvu vam je namijenio Život. Ako uz to dodate još i ponešto tjelesne aktivnosti, u kratkom ćete vremenu imati isklesanu atletsku figuru.

Nije prvi put da se Život u svojim djelima osvrće na prehrambene navike. To čini iz sasvim konkretnih razloga. Ovaj je put time upozorio na neukost koja je kriva za drugi najveći problem suvremenoga čovjeka.

Ovaj dokaz nije povezan sa sedmim dokazom.

Dodatak

Sedam najvećih zabluda u vezi s našom figurom:

– Stasitost je dana samo ljudima kojima je priroda namijenila prave gene.

– Pretilost je posljedica prevelikih količina hrane jer tijelo te viškove pretvara u mast.

– Intenzivnim vježbanjem mogu potrošiti više energije nego što je tijelo može iscrpiti iz hrane.

– Do vitke figure možemo doći ako se odričemo hrane, prije svega šećera i masnoća.

– Žitarice koje smo pojeli s mlijekom, voćni jogurti bez masnoća i sir koji smo pojeli s voćem ne debljaju.

– U pravilu su pretili ljudi veći veseljaci, ali to ne vrijedi – takvi se samo češće skrivaju iza kulisa veselja ne bi li prikrili neprihvaćanje samoga sebe.

– Samo su stasiti ljudi privlačni.

Nekoliko korisnih naputaka:

– Pravila uvažavajte, ali ne budite opsjednuti njima.

– Ne prebrojavajte rezance u goveđoj juhi, radije se odrecite kruha, tjestenine, krumpira i žitarica ako je glavni dio obroka meso.

– Doručak s jajima, slaninom, maslacem i kobasicama nije problem, problem je kruh koji jedete uz to.

– Vašu vitku figuru neće ugroziti kruh s marmeladom ili medom. To će uspjeti napraviti maslac koji namažete na kruh ili mlijeko koje popijete uz to.

– Kolači koji sadrže sastojke isključivo iz druge ili treće skupine ne debljaju.

– Pića s puno šećera ne jedite s hranom životinjskog porijekla.

– Ako ponekad zgriješite, nećete se udebljati; prije ćete se udebljati ako ćete se samo ponekad pridržavati tih sedam pravila

Za pomoć u razvrstavanju namirnica

1. Što je hrana životinjskog porijekla

– meso svih životinja

– sve životinjske masti, također ulja tog porijekla

– mlijeko

– sir

– sirutka

– maslac

– jogurt

– ostali mliječni proizvodi

– jaja

1. Proljetno-ljetno zelenje

– začini

– zelje

– kelj

– cvjetača

– brokula

– sve vrste (zelene) salate i radič

– špinat

– blitva

– šparoge

– artičoke

– paprika

– rajčica

– avokado

– masline

– češnjak

– poriluk

– luk

– rabarbara

– agrumi

– oraščići (orasi, lješnjaci, bademi, pinjoli, kikiriki, indijski i brazilski oraščići)

– kakao (čokolada s više od 70 % kakaa)

1. Plodovi kasnoga ljeta

– glukozni šećer

– šećer iz šećerne repe i svi drugi rafinirani bijeli šećeri

– krumpir

– žitarice (kruh, pecivo, pekarski prizvodi i tjestenina)

– riža (rižino brašno)

– kukuruz (kukuruzno brašno i krupica)

– proizvodi od drugih žitnih brašna

– tikve

– patlidžani

– grašak

– grah

– slanutak

– banane

– dinje

– lubenice

– jabuke

– kruške

– sve bobičasto voće (jagode, maline, kupine, borovnice, brusnice, ribiz, ogrozd)

– breskve

– marelice

– mušmule

– ananas

– papaja

– drugo voće s puno šećera

– slatke marmelade i kompoti

– pića koja sadrže šećer (pivo, voćni sokovi, većina gaziranih pića, slatka vina…)

– med

Šesti je dokaz zapisan u sedmome svijetu, a predstavlja nedostajući član koji povezuje prvi dokaz s našom poviješću. Povezan je s jednom od najraširenijih priča – s pričom o trima Mudracima, koja zadnjim otkrićem Života dobiva sasvim novo značenje i smisao.

Taj je dokaz izložen u obliku zapisa koji svjedoči da je znanje koje Život razotkriva u prvom dokazu čovječanstvu u prošlosti već bilo poznato.

Priča o trima Mudracima kroz povijest je bila više puta promijenjena, stoga je njezina poruka danas prilično izobličena, no iz nje se još uvijek može razabrati osnovna poruka.

Priča o trima Mudracima ili o trima Magima sačuvana je u više različitih povijesnih dokumenata iz različitih razdoblja. A svakim je prijepisom i prijevodom bila pomalo izmijenjena, zato danas nije sasvim jasno kakva je bila izvorna priča. Zbog toga je došlo do velikih razilaženja također i kod imena Mudraca, njihova broja, njihovih darova, njihove dobi, boje kože, njihove domovine i drugih detalja. Ako usporedimo gdje se podudaraju priče uzete iz različitih izvora i razdoblja, dobivamo približnu predodžbu o konstantama, a tek precizno proučavanje najstarijih biblijskih zapisa ove priče razotkriva istinu o kojoj nam u tom dokazu govori Život.

U Bibliji je priča o trima Mudracima spomenuta samo u Evanđelju po Mateju, ali on ne uključuje detalje koji se mogu razabrati iz drugih izvora. A ti su izvori često pisani na drevnim jezicima te je za njihovo razumijevanje potrebno posezati za različitim prijevodima. Pritom se pojavljuje problem. Kako su neki detalji izvorne priče za današnjega čitatelja, a i prevoditelja besmisleni, većina je prijevoda zapravo prevoditeljevo tumačenje, a time se gube ključne informacije. Ali doslovni se prijevodi čine besmislenima samo dok se čitatelj ne upozna s teorijom REI koja sasvim jednoznačno razotkriva o čemu ta priča zapravo govori.

Tri su Mudraca prema proročanstvu pratila zvijezdu na nebu i navodno ih je dovela do jaslica gdje se rodilo dijete koje bi trebalo postati novi židovski kralj. Pojednostavljena inačica priče govori da su mu se tri Mudraca došla pokloniti i da su mu donijeli darove. A preciznije inačice te priče razotkrivaju da su tri Mudraca došla novoga kralja i testirati. No, sve dosad nitko nije mogao pravilno razumjeti o čemu je riječ u tom testu. U zapisu iz petoga stoljeća opisano je da su tri Mudraca prišla jaslicama odvojeno i s namjerom da otkriju karakter novoga kralja. Priča razotkriva i da su djetetu prišli bez darova. Prvi se od jaslica vratio Melgon (Melkior) koji je često opisan kao dijete, a što je za mudraca, a i za kralja jako neobično. Bez razmišljanja je izjavio da je novi kralj dijete i da ima njegov, Melgonov karakter. Zatim je ušao Jasper i uskoro iznenađen ustanovio da je novi kralj njegove, Jasperove dobi i da ima jednak karakter kao on. Treći je ušao najstariji – Bal-šur-ucur (Baltazar) – i kad se vratio, na iznenađenje svih ustanovio je isto kao prijašnja dvojica – da je novi kralj njegove dobi, dakle starac, i da ima jednaki karakter kao on. Kako tri Maga nisu mogla ujediniti svoja mišljenja oko toga čiji karakter ima novi kralj, odlučili su da će ga testirati drugačije. Ući će zajedno, a kralju će donijeti svatko svoj dar – tri dara koji predstavljaju vrijednosti svakoga od njih. Tako je najmlađi donio tamjan, srednji zlato, a starac smirnu, u ono vrijeme skupocjen lijek. S obzirom na to koji će dar kralj izabrati ili – prema drugoj varijanti – kojemu će se najviše razveseliti, mudraci su trebali odrediti njegov karakter. Ali novi je kralj bez razmišljanja odabrao sva tri dara. To je za mudrace bio konačan znak da je uistinu riječ o Proroku. A tek su tada uvidjeli i da je ispred njih novorođenče u dobi od trinaest dana. Poklonili su mu se i razglasili ga kao novoga kralja.

Čitatelj će u toj priči lako ustanoviti da je riječ o opisu u metaforama i da se mudraci zapravo nisu pitali o stvarnoj dobi kralja, nego o jednakovrijednosti njegovih triju razuma, to jest o trinaestom karakteru koji je za razliku od preostalih dvanaest prilično rijedak i drugačiji.

A postoji i nastavak priče koji donosi isto tako zapanjive detalje o razumijevanju REI već u ona vremena.

Novi je kralj mudracima zahvalio neobičnim darom – s tla je pokupio običan kamen i predao im ga riječima da vrijedi više od svih darova koje oni donose. Mudraci su kamen zahvalno prihvatili i neko ga vrijeme nosili sa sobom, a kako dar nisu razumjeli, nakon nekog vremena bacili su ga u neki bunar. Priča u nastavku kaže, i to doslovce, da je sve čovječanstvo izgubilo ljubav zato što ta trojica nisu razumjela ovaj dar. A upravo je to poruka koja nam razotkriva tko su zapravo bila tri mudraca – simbolička su predodžba triju razuma koji svaki za sebe prepoznaju samo svoju istinu.

A sve to mogla bi biti tek slučajnost, ali samo ako još puno drugih detalja ne bi razotkrivalo istinu te priče. Npr., karakteristike triju razuma jako precizno označavaju već imena mudraca:

Melgon znači »moj kralj je svjetlost«, dakle kod njega može biti riječ samo o Emociju koji vidi sve ružičasto i ima karakter nalik dječjemu.

Jasper znači »kraljev rizničar«, a to jasno opisuje Racija kojemu su najbitnije vrijednosti materijalna dobra.

Bal-šur-ucur znači »Bal, čuvaj kralja«, što je osnovna karakteristika Instinkta jer on svojim pesimizmom cijelo vrijeme prepoznaje opasnosti koje bi nas mogle ugroziti. I to da je posljednji opisan kao crn nije slučajno jer je zapravo riječ o njegovu pesimizmu, a ne o boji kože.

Tim dokazom Život otvara novo poglavlje u proučavanju povijesnih izvora drevnih civilizacija koje su bile svjesne teorije REI. A uz to čitatelj neće ostati zakinut za objašnjenje značenja kamena mudrosti.

Ovaj je dokaz povezan sa sedmim dokazom.

Sedmi dokaz Života u svim pogledima nadmašuje ostale i namijenjen je zadnjim sumnjičavcima. Pisac ga je u svome djelu otkrio igrom slučaja kad je knjiga već bila završena, stoga zapis toga dokaza sadrži izvorni oblik zapisa Života o kojem pisac za vrijeme stvaranja knjige nije znao ništa. Sedmi je dokaz piscu otkriven nevjerojatnim slučajem iza kojeg se skriva plan Života, plan koji će promijeniti pogled na [psi] i kod onih koji svojim razumom ne mogu shvatiti istinu zapisanoga.

Ta tajna nikada nije bila izgovorena i nikad zapisana. Čovječanstvu će je razotkriti čovjek s trinaestim karakterom kojeg će slučajno izabrati Život. Onome koji će prvi pravilno odgovoriti na zagonetku sedmoga dokaza namijenjena je novčana nagrada čiji će se iznos povećavati svakim prodanim primjerkom ove knjige.

Do sedmoga dokaza vode tri puta – za svaki razum po jedan put, ali samo onaj koji će uspjeti istovremeno prepoznati sva tri puta spoznat će istinu. On će stoga biti trinaesti.

Upute za rješavanje ove zagonetke naći ćete pod gumbom zagonetka.